21 siječnja, 2013

Eligibility letter - lakši put do vize 457


Napisali ste odličan životopis.
Veselo kliketate po www.jobs.com.au i šaljete stotine molbi za posao.
Čekate odgovor.

Odgovora nema.
Nervoza. Što sad?

Ukoliko se vaše zanimanje nalazi na SOL popisu (Skilled Occupation Lists), vrlo vjerojatno možete dogovoriti eligibility letter sa nekom od posredničkih agencija.

O čemu se tu točno radi?
Jedan od najjednostavnijih načina za dobivanje radne dozvole je visa 457 koja omogućuje dolazak i rad u Australiji, u slučaju da osoba samostalno pronađe poslodavaca u Australiji, koji je spreman sponzorirati radnika za potrebe sređivanja imigracijske papirologije i koji će mu omogućiti posao za vrijeme trajanja privremene radne dozvole.

Na žalost, ovo zvuči jednostavnije nego što je. Been there, done that.
Kako je trenutno ekonomska situacija (mining bubble burst) u Australiji otežana, poslodavci nisu previše spremni preuzimati rizik sponsorshipa na sebe.

Srećom, postoje agencije koje se bave posredništvom pri zapošljavanju, odnosno preuzimaju na sebe rizik sponsorshipa, te „iznajmljuju“ radnika drugoj tvrtki, koja potom kroz npr. 6mj može preuzeti sponsorship radnika na sebe, kada se uvjeri da je radnika isplativo preuzeti na sebe. Zapravo radite za poslodavca, ali sa razlikom da on vašu plaću uplaćuje agenciji, umjesto direktno vama.

Naravno, agencije to ne rade besplatno, već uzima proviziju od vaše brutto plaće za vrijeme trajanja vašeg ugovora sa njima, odnosno dok ne pronađete tvrtku koja vas je spremna direktno sponzorirati za potrebe vize 457.

Sada su neki od vas sigurno malo zbunjeni... Pa da vas preduhitrim.
Agencija vam neće tražiti posao. 
Agencija vam neće naći posao.
Posao i dalje morate tražiti sami.

Sve što će vam agencija omogućiti je jedan komad papira, odnosno „Eligibility letter“ koji će te priložiti kada poslodavcima šaljete  molbe za posao.

Vi samo trebate znati da poslodavci vole kada na sebe ne moraju preuzimati rizik sponsorshipa za potrebe vize 457.

Iz razgovora sa jednim od agenata za posredništvo u traženju posla , koji me zapravo i uputio u to da si sredim eligibility letter, šansa da će neki od agenata pogledati vašu molbu bez da imate radnu dozvolu  i bez da ste priložili eligibility letter je cca 5%. Ukoliko priložite eligiblity letter šansa da će netko pogledati vaš životopis je cca 80%.

Koliko je vjerovati u ove postotke ostavljam vama.

Ukratko, poslodavcima i agencijama u posredništvu pri zapošljavanju eligiblity letter je dokaz da posjedujete znanja i iskustvo koje je potrebno da se možete prijaviti za skilled vizu.
Na žalost, to znači da ukoliko nemate zanimanje sa SOL liste, nitko vam niti neće dati eligibility letter.

Naravno,   to nije sve.

Čak i ako pronađete poslodavca koji vas želi zaposliti posredno preko agencije koja će preuzeti sponsorship, poslodavac će vam morati ponuditi minimalnu zakonski dozvoljenu sponsorship brutto plaću za određeno zanimanje.

Tako npr, za posao koji sam ja tražio minimalne plaće su (ICT sektor) :
System analyst 110 000$ NSW (Sydney), 118 000$ Victoria (Melborune)
System administrator 76 000$ NSW, 85 000$ Victoria
System engineer 105 000$ NSW, 96 000$ Victoria

Lijepe cifre jelda? :)
Zapravo se radi o prosječnim plaćama za navedena zanimanja.
Not bad.

Kako god bilo, ja sam dobio svoj eligibility letter.

Uz eligibility letter dogovorio sam i postotak plaće koji će mi potencijalno uzeti od brutto iznosa. Simpatični gospodin je počeo priču sa nezahvalnih 17%, nakon čega sam se ja lagano pridigao sa stolice, pružio ruku i htio zahvaliti na suradnji... Pa je simpatični gospodin spustio na 13%... Pa smo na kraju dogovorili fiksni iznos od 13 000$, tako da meni ide u korist ukoliko nađem posao sa brutto plaćom većom od 100 000$ godišnje,  odnosno njemu u korist ukoliko nađem posao sa brutto plaćom manjom od 100 000$ godišnje.

Na žalost, posao nisam pronašao.
Još...

Ali što sam dobio sa time?
Za početak, dobio sam to da su poslodavci uopće počeli odgovarati na moje molbe za posao. Makar bilo to i negativno. Dobio sam nekoliko poziva za razgovor nakon mog povratka u Hrvatsku. Jedan od njih je trebao biti taman kada sam se ukrcavao na avion...
I was pissed. Malo je reći...

Zašto?
Zašto sam za eligiblity letter saznao i dobio 5 dana prije povratka u Hrvatsku?
Nakon par stotina poslanih molbi prije dolaska i za vrijeme ostanka u Australiji na koje nisam dobio nikakve odgovore, odjednom sam na onih par poslanih molbi počeo dobivati odgovore.

Stoga, svakome tko ima mogućnosti, a želi dobiti visa 457 sponsorship, preporučam da kontaktiraju neku od agencija. Ja sam osobno surađivao sa Lesters associates pty ltd o kojima više možete pronaći na www.lester.com.au .

Ovdje možete vidjeti listu zanimanja za koja su oni spremni preuzeti visa 457 sponsorship.


Zgodna stvar u svemu ovome je ukoliko vas pozovu na razgovor za posao, imate potencijalnu mogućnost direktno dogovoriti sponsorship sa poslodavcem, te „zaobići“ davanje postotka plaće nekoj od agencija...  :)

Ehh... tko zna, da je godišnji trajao koji tjedan duže... Oh well, better luck next time, as they say...

18 siječnja, 2013

Idemo dalje...


Bockaju me svi što nikako ne pišem. A gledam te umorne posjetitelje što dolaze iz dana i dana, i stvarno nije fer. Stalno dobivam nekakva pitanje, ljudi traže savjete i pitaju kako je u Australiji…

Kako je?
Nemam pojma, evo me još uvijek u Hrvatskoj. 
Jesam li odustao?
Nisam. Samo trenutno uz Australiji gledam i Novi Zeland, a u međuvremenu sam imao i neke druge kombinacije, koje na žalost nisu „urodile plodom“.  Vrijeme će pokazati, iako je vremena sve manje. 
Ne postajem mlađi.





Što se dogodilo i što je dobar dio razloga što nisam pronašao posao? 
Mining bubble burst.
Uletio sam k'o prstom u govno. U najgore moguće vrijeme.


Naravno da je sve to skupa bilo pomalo depresivno iskustvo. Sklop razočaranja i olakšanja. Zato i nisam imao baš nešto volje pisat… 
Ali činjenica je kako sam prikupio podosta informacija koje bi mogle pomoći onima koji se odvaže u sličnoj avanturi. Ehh, da sam neke stvari znao ranije… Možda bi bilo drugačije. A možda i ne. Ali sigurno bi bila daleko veća šansa pronaći posao.

Failure Is Not an Option.

Zato u međuvremenu dok ja pišem o tome kako vam „eligibility letter“ može pomoći u dobivanju posla, vi budite marljivi i lajkate fun page da možete biti u toku. 

05 listopada, 2012

Povratak u Hrvatsku...

Cim se vratim doma krecem pisati postove jer ovdje sam na zalost vecinu vremena proveo bez racunala, biti ce ponesto korisnik informacija iz prve ruke :)

Da li sam nasao posao?
Jok.

Splet okolonosti, ukljucujuci "strah" zbog hrpe dezinformacija koje sam dobio sto od ljudi iz Australije, pa do ljudi iz Hrvatske i generalno informacija sa intereneta. Ali zato sam i dosao u Australiju na godisnji, provjeriti isplati li se uopce doci ovdje zivjeti, ima li sve to smisla...

Rezultat?
Zadovoljan, ali nervozan. Zadovoljan jer sam skupio hrpu informacija i kontakata koje ne bi skupio raspitivajuci se iz Hrvatske preko kojekakvih izvora. Nervozan jer sam spiskao pun kufer para.

Nemojte biti razocarani - nisam ni ja. Posao je moguce naci, a da vi ne bi morali kao ja doci "u prazno" provjeriti informacije, pa onda doci jos jednom stvarno naci posao - pazljivo citajte nekoliko iducih postova.

No da ne bi sve bilo o poslu, jer sam ipak ovdje vise vremena proveo na zajebanciju nego na trazenje posla, biti ce ponesto i slikica i opcenito o mom dojmu oko Australije i ljudi koji ovdje zive.

Sve u svemu - svatko tko ima priliku neka ne razmislja previse o migraciji u Australiju.

Sto se tice komentara na blogu i mailova, doista nisam stigao odgovarati, tako da cu vam odgovoriti cim se vratim u udobnost svoga doma... Do tada uzivajte!:)

25 rujna, 2012

Kako migrirati u Australiju?

Zašto je tako teško pronaći suvisle informacije o tome kako migrirati u Australiju...Kanadu... Igdje. Danas sam nakon razgovora sa jednim od job agenata u Sydneyu ostatak dana proveo sa grčem u želucu.

Zašto?
Zato što sam možda mogao pronaći posao već par dana nakon dolaska u Australiju, a umjesto toga sam gubio živce u strahu što se smije, a što ne zbog hrpe glupih poprečnih informacija do kojih sam dolazio kako sam stigao.

Na kraju sam se našao u kaši informacija gdje sam praktično digao ruke od svega i rekao sam sebi "Ovo stvarno nema smisla, idem na skilled vizu, jer ovako neću daleko dogurati".

Srećom, danas upoznah čovjeka koji je pred 7 godina prošao proceduru migracije u Australiju (iz Velike Britanije), a danas zarađuje za kruh kao posrednik pri zapošljavanju. Nakon sat vremena totalno neformalnog razgovora sa njim saznao sam više korisnik informacija nego u zadnjih 6mj. detaljnog istraživanja i povlačenja ljudi za rukav.

No kako je već skoro ponoć, a ja sam već pomalo neispavan, ovu temu  ću detaljno obraditi u idućem postu...

Ali sada općeniti odgovori na pitanja koja dobivam iz dana u dan...

Što trebam da bi migrirao u Australiju?
Ukoliko imate završenu četverogodišnju srednju školu, između 25 i 32g života,  te IETLS (engleski jezik) položen sa najmanje 7 bodova, vrlo je vjerojatno da imate dovoljno bodova za predavanje papira za radnu dozvolu.

Ukoliko ste stariji od 32g, nemate srednju školu, radili ste u pekari 10g prodajući kifle i ne znate koristiti računalo - žao mi je, ali nemojte kriviti Australiju ili ikoga drugoga što vam je teško ili nemoguće migrirati iz Hrvatske u neku od obećanih zemlji.

Imam osjećaj da dobar dio ljudi uopće ne razumije kako Australija nije Caritas, te da Australija nije po ničemu obvezna prihvatiti vaš zahtjev za migracijom. Pa naravno da je potrebno da imate neko zanimanje koje je tamo traženo, prosto je nevjerojatno da se ljudi toliko čude oko toga.

Da li moguće doći do radne dozvole i bez toga?
Naravno da je moguće - malo je vjerojatno, ali je moguće. Ukoliko navratite u Australiju te kucate od vrata do vrata 3mj do isteka turističke vize, sve i da vaše zanimanje nije na SOL listi, možda će te naći nekoga tko vam je spreman platiti sponsorship. Moguće, ali ne i sigurno.

No kako saznati ako se ne proba? Naravno, da bi se tako nešto izvelo potrebno je ponešto novaca i puno volje, a nijedno od toga dvoje nije moguće skupiti sjedeći za kompjuterom kukajući kako je susjed od vašeg nećaka iz Donjeg Miholjca čuo kako je otac djetata kojeg je čuvao čuo od nekog prijatelja kako priča o tome kako naći posao u Australiji i da to nije više kao nekad...kenj srać...

Stoga, pozitivne misli u glavu i jednostavno probajte. Ukoliko ste spremni na tako veliki korak.

Pozdrav iz Sydneya

Zbog nenadane kolicine posjecenost, evo posudio sam laptop od prijatelja sa kojim sam navratio u Sydney, jer mi je stvarno tlaka tipkat na tabletu ;) ... I evo idem nesto pametno napisat...

19 rujna, 2012

Dolazak u Australiju

Jet lag.
Nije zajebancija, borim se sa time vec dva dana, a samo 8 sati razlike. Pfff.

Krenuli smo iz Zagreba u subotu oko 18h, sletismo u Australiju u ponedjeljak oko 6 ujutro po lokalnom vremenu. Iz hladnog Zagreba u jos hladniji Melbourne. I kisovito nekako vec 3 dana... gdje je ta suncana Australija o kojoj svi toliko pricaju?! Evo me u sobi tipkam sa upaljenim grijanjem.
Not happy.

Uglavnom, da opisemo putovanje.
Avionska povratna karta (povlasteno) placena cca 8400kn, glavni prijevoznik Quantas.

Kao sto rekoh, iz Zagreba krenusmo u Airbusu 319 koji samo sto se nije raspao, kako je jedva uzletio, tako je jedva i sletio u Frankfurt... Srecom Croatia Airlines nas je vozila samo do Frankfurta, jer inace nisam siguran da bi zivi dosli do Australije.



U Frankfurtu dakle presjedosmo u Boeing 747 i letismo za Singapur. Cim smo usli u avion bilo nam je jasno da vise nemamo posla sa balkancima. Umjesto kiselog umornog smjeska na licu stjuardesa i stjuarta usluzili su nas veseli ljudi ugodnog pristupa, kojima evidentno nista nije tesko, te su nas shopali hranom i sokovima tokom cijelog leta.

U Singapuru smo presjeli u  Airbus A385 za Melborune, gdje je let bio odgodjen jednoj 15-20 minuta jer je netko iz aviona ukrao sigurnosni pojas na jednom od sjedala, te avion nije mogao uzletiti dok se to ne rijesi.

Dajem ruku u vatru da je to maznuo neki balkanac.
Tu me rezi.

I tako sletismo u Australiju oko 6 ujutro, te lagano zabrinuto krenemo prema border sekjuritiju.

Evo subtitlovi!
"Oznacili ste da imate lijekove za prijavit, o kakvim lijekovima se radi?"
"Uhhmmm... tablete za glavobolju vise vrsta, zeludac, alergiju..."
"U redu onda, nema problema... ovdje ste jos prijavili drvene predmete!?"
"Jesam... baba salje drveni tanjur kao suvenir rodbini!"
"Znamo... mozete ici dalje..."

Nevjerojatno ali istinito, zabrinuli su se zbog tog drvenog tanjura, dok ovecu hrpicu raznoraznih tableta u torbi nitko nije ni pogledao! Cudna neka nacija... Na kraju sam jos morao otvarat kofer, i raspakirati "poklon" il' ti ga taj drveni tanjur da oni vide kakav je to tanjur...drveni. Lakirani.
We are free to go...

Zapravo i nije bilo tako strasno... Prokleti youtube, vec sam bio spreman na cavity search...



Nakon smjestanja kod rodbine pocinje potraga za Internetom, jerbo australci kao da nisu culi za wifi ADSL routere, tako da mi djaba taj internet sto imam na kompjuteru, kad mi tabletarovic i mobiteli vise u zraku...

Kako sam se vec duze vrijeme pripremao, znao sam da je Vodafone najjeftinija opcija za mobilni Internet u Australiji, 29$ (cca 180Kn) 4GB prometa za prepaid. Nije lose... Jos samo nac Vodafone ducan...I nadjem ja Vodafone ducan... I popunimo obrazac i sve, i vec samo sto nisam dobio karticu, a kaze lik...
"A vi niste iz Australije?!...Onda trebamo vasu putovnicu...."

Je-be-no.
Putovnica ostala doma. Trcim doma po putovnicu i natrag u trgovacki centar u blizini, dajem putovnicu i lagano skrgucem nervozno zubima...
...evo ti putovnica, jeb'la te putovnica!... Vamos taj Internet!


I tako malo proveo ova dva dana do sad razgledavajuci sjeverni Melbourne... Zapravo ne radeci nista. Kontaktirao neke agente za job intervjue...i svi puni odusevljenja rekose nesto u stilu "Ehh...bas ste dosli u krivo vrijeme, trziste rada je u totalno stagnaciji, poslodavci nisu bas raspolozeni za sponsorshipe... ali probat cemo nesto smislit".

Sad vec lagano pocinjem pesimisticno gledati na cijelu situaciju, ali imam jos preko 2 tjedna na raspolaganju, mozda uleti nesto... Ako nista drugo imat cu priliku vidjet malo kako se ovdje zivi, pa predat skilled viza request kada se vratim. Srecom od pocetka godine zahtjevi se vise ne cekaju 2 godine vec cca 6 mjeseci, pa mozda nije ni to tako strasno, ako vec ne uspijem na "ovaj nacin".


Ali kako to vec biva, tuga se rjesava hranom! Pa je stoga meni za oko zapeo lijepi komad telet...
Wait what?! Kangaroo! Fuck yeah!
I'm gonna eat you little kangoo...


Eto, cisto da znate, ovo je moj danasnji rucak!:)


Vjerojatno vas zanimaju cijene hrane. Moram priznati da sam se doista iznenadio kod nekih stvari. Tako je recimo rajcica trenutno "van sezone", te kosta ko svetog Petra kajgana...



Recimo piletina, bijelo meso 9$ kila "klasicna", ili u ovom slucaju 17$ Free Range piletine, koja je evidentno skuplja, ali iz ocitih razloga...


Ono sto se kod nas smatra egzoticnim vocem ovdje je bagatela... Ono sto je kod nas klasicno voce, ovdje je skupo k'o suho zlato. Ostale cijene poput mlijeka, zitarica, kruha su vise manje iste ili cca 10-20% vise nego kod nas, stoga zapravo kada se pogleda ukupna slika, zivot u Australiji i nije toliko skuplji nego kod nas. Cijene se cine vece na prvi pogled, ali zapravo imaju puno veca pakiranja, pa je tako kruh 450g, dok je kod nas obicno oko 260-280g.

 
 


Iako, kada se uzme u obzir da u ducanu gdje sam bio ne postoji hrana druge klase, a kod nas u Konzumu ili igdje drugdje ne postoji hrana prve klase... Ovdje nema trulih paradajza i smezuranih paprika, svaka jabuka je zasebno ispolirana, sva hrana pazljivo zapakirana...

Jedino moram priznati da sam se razocarao sa fast food jer jedan sendwich koji kod nas kosta 15-20kn, ovdje kosta i po 9-10$ sto je doista bezobrazno skupo, a moram priznati i da smo razocarani sa KFC-em koji je duplo skuplji od naseg, a hrana osjetno losija...
 
 
I tako, sto je tu je... Krece se lagano u potragu za poslom, iako ne izgleda obecavajuce.
Drz'te fige!
 
p.s.
This is safe neighbourhood, prvi susjed mister ofisr!
 


30 srpnja, 2012

Kako do posla u Australiji uz "NO WORK - 8101" status vize

Da nastavimo gdje smo stali.

Život u Australiji?
Naravno. Uz radnu dozvolu, jer bez radne dozvole, života neće biti.

Ukoliko ste se između nekoliko kombinacija dobivanja radne dozvole odlučili o traženju posla na turističku vizu, možda će vas zanimati ova stavka:


NO WORK - 8101

You must not engage in work in Australia. "Work" means an activity that, in Australia, normally attracts remuneration.


Iako imam uvjete za skilled vizu, osobno sam se odlučio ipak prvo navratiti do Australije.

Da, skup je to izlet.
Ali, iako divne li su te priče koje slušam, teče med i mlijeko, koale veselo grickaju eukaliptus, klokani bezbrižno skakuću... Ma divno je to sve.

Ali...

Oprostite mi što sam toliko skeptičan, ali želim se uvjeriti "na vlastite oči" prije neg' trajno odvalim 15 000km preko bare daleko od obitelji i dragih mi prijatelja.

No, kad sam već tamo... Ako mi se svide ti Australci, i nekako probavim njihova ograničenja brzine na cestama, možda bi mogao usput i potražiti kakav posao?

Nope! (Chuck Testa)

Posao ne. Sponsorship da.
Tvrtku koja će mi jamčiti posao sa druge strane bare, te potegnuti papirologiju za toliko potrebnu radnu dozvolu.

Stoga, da se vratimo na stavku NO WORK - 8101

Na što se to točno odnosi?
Sami "opis" sve govori. Nije dozvoljeno raditi posao za plaću ili ikakvu vrstu naknade. 

Po "naški" reklo bi se nema rada na crno.
I nije za zajebanciju.

Ukoliko vas uhvate u sličnoj radnji, dobiti ćete izgon iz Australije. Doživotno.
Kada vam i istekne (privremena) zabrana ulaska u Australiju, velika je vjerojatnost da vam više nikada neće odobriti ijednu vrstu vize. Pa ni turističku.


Što se onda smije preko turističke vize?

Razgledavati klokane i koale. Simple as that... I otići na unaprijed dogovoreni interview za posao.

Uzmite u obzir kako razgovori za posao/sponsorship nikako ne smiju biti jedini i glavni razlog vašeg odlaska u Australiju.

Kako već neko vrijeme komuniciram sa agentima koji posreduju pri zapošljavanju, zapravo dobih dojam kako je traženje posla na turističku vizu sasvim regularna stvar. Naravno, radi se u najmanju ruku o "sivoj zoni".

Odlaskom na job interview u neku tvrtku zapravo ne ulazite u poslovni odnos, pogotovo ukoliko se taj job interview ograničava isključivo na provjeru kompetencija, te eventualni dogovor oko sponsorshipa za radnu dozvolu.


Naravno, većina agenata me je pitala mogu li ikako "isposlovati" working holiday visu, ali kako ju iz naše zemlje nije moguće zatražiti, zadovoljili su se i turističkom.

Iako, moram priznati kako su mnogi agenti bili podosta oprezni u komunikaciji.

Dvoje agenata me čak "otpililo" odmah nakon poslanog maila, te mi objasnili kako uopće nisu zainteresirani za mene, lijepo mi zahvalili...  ali nakon mog odgovora koji je sadržavao "NE ŽELIM raditi na crno, želim samo priliku za job interview i nije mi problem dokazati svoje kompetencije in first person" odmah su omekšali...
I pitali kad dolazim.

Ljudi smo, dogovoriti ćemo se.

Tko je vidio odbiti balkanca? Koji još k tome ne želi raditi na crno. 
Prava rijetkost.


No kako ne bi sve bilo tako jednostavno, stvar na koju me upozorila nekolicina ljudi - sa sobom nikako ne nositi dokumente koji se vežu uz traženje posla. Izbaciti svu papirologiju poput životopisa, diploma, pisma poslodavaca i slično iz kofera i džepova.
Nije za zajebanciju.


Stvar je zapravo vrlo jednostavna, ukoliko vas dohvati "imigracijska", teško ćete objasniti zašto nosite sve te dokumente sa sobom, a nemate namjeru raditi na crno, već ste imali unaprijed dogovoreni job interview za sponsorship. Zapravo unaprijed dogovoreni job interview je jedino što vas u tom slučaju može spasiti, i to isključivo ukoliko imate dokaz pisane konverzacije (e-mail, pošta).
Inače pedala.


Zato pametni znaju čemu služe mobiteli, laptopi, tableti...
Internet je čudo jedno. Svašta se može poslati putem njega.



Uostalom, kada već idete u Australiju, zaboravite balkanski mentalitet gdje je broj diploma dokaz sposobnosti. Ekonomski faks ili politologija?
Good luck.


Prvo se zapitajte što doista znate raditi? Što možete ponuditi? 
U čemu ste toliko dobri da bi netko trebao biti spreman platiti za vašu radnu dozvolu 5 000$AUD i čekati vas 3-6mj da se pojavite na radnom mjestu?

Ukoliko nemate odgovore na ova pitanja... Trebati će vam šleper sreće omotan krunicama, ukrašen malim Buddhama, sa zečjom šapicom na retrovizoru...
Jadni zeko :(

Australske tvrtke ne traže ljude čije će diplome krasiti njihove zidove, već ljude koji im mogu zaraditi novac. A da bi nekome zaradili novac, sama diploma na žalost vjerojatno neće biti dovoljna, iako je dobar početak. Barem za skilled visa asset.


Diplome ljudi koji ne žele raditi za "malu" plaću imaju dovoljno i u svojoj zemlji.
Traže "šljakere".

Što i nije tako loše.
Jer tamo "šljaker" u svakom slučaju živi bolje nego ovdje. Dapače, neki "šljakerski" poslovi su čak plaćeniji od uredskih.

Čudan neki narod.



Questions? 

p.s.
Sve napisano djelo je mojeg subjektivnog mišljenja.
Nisam odgovoran ukoliko nekoga deportiraju (skupa samnom) zbog ovog bloga... :)

27 srpnja, 2012

Turistička viza - dobar početak

Hrvatska.
Turistička zemlja. Divna zemlja, još divnije more.

Zemlja u kojoj me 3 tjedna odmora na našem predivnom Jadranu košta koliko i izlet u 15 000km udaljenu zemlju gdje te barem posluže sa smiješkom. Bar se tako priča.

Pa kad mi već dođe na isto, a Jadran sam već vidio, što ne bi skočio na brzinu do Australije?
Čisto iz zajebancije. Da vidim klokane. I koale.

I tako, sretnem pred koji mjesec srednjoškolskog kolegu koji je u 12.06. otišao u Australiju. Trajno. Trbuhom za kruhom.
Za skoro pa minimalac, u iznosu saborske plaće Luke Bebića.

I kaže on, pazi sad:
"Ma ta turistička viza, to središ za čas, ja sam je dobio za par dana...sve to ide preko interneta "

Koji mjesec kasnije, odlučim izvaditi turističku vizu. Rekoh, koliko komplicirano može bit? Može.

Za početak potrebno je otići na stranice imigracijskog centra australije (tip vize 676):
http://www.immi.gov.au/e_visa/e676.htm
https://www.ecom.immi.gov.au/visas/app/uu?form=VSS

Sami obrazac je podosta "straightforward", osim na djelu gdje treba iskeširat preko kreditne kartice 115$Aus. Instant kalkulacijom u glavi došao sam do okrugle cifre od 700Kn...
Ma, sitnica. Srećom prošli mjesec sam manje pričao na mobitel, pa se ima para.

No onda je uslijedio šok i nevjerica.
Mail od imigracijskog... kaže on:
"Daj sam kad stigneš, navedi ovih par sitnica, čisto da budemo ziher".
 INFORMATION REQUIRED
I have begun considering your eVisa application. When assessing an eVisa application, the decision maker must be satisfied that you have a genuine intention to visit Australia temporarily as a tourist. Please provide the following additional information or documents:
· a declaration explaining your purpose for travelling to Australia
· your proposed itinerary and dates of travel to and from Australia
· a description of the activities you plan to undertake over the period of your planned stay in Australia
· a statement about your intentions after departure from Australia (for example, continue to travel or return to usual country of residence)
· a letter from your employer stating your position, your activities in the business, the length of your employment, your salary level, approved leave period to travel to Australia, whether or not you will be paid by the company while you are on leave, and the date that you are expected to return to work with the company
· the name, contact telephone number and position of your employer contact in the company
· your bank statements showing the name of the account holder, all transactions for the past three (3) months and the final balance of the accounts (name and recent date must be included on the statements).
· a contact telephone number in your country of residence that the department can contact you on (if not already provided in application)s.
· the full name, date of birth, and relationship to you, of any person(s) who will be travelling with you on your planned visit to Australia
· the full name, date of birth, and relationship to you, of any person(s) whom you plan to visit in Australia.
If you will be supported in Australia by someone other than yourself please provide:
· a declaration stating whether this support will be for airline tickets, accommodation, spending money, food, activities and/or travel costs within Australia.
· bank statements showing the name of the account holder, all transactions for the past three (3) months and the final balance of the accounts (name and recent date must be included on the statements).
· a signed letter of support from the person named on the bank statements.
The letter should state:
· The person's relationship to you,
· The type of support they are willing to provide to you,
· The period of your proposed stay in Australia the support will cover.  
· Whether you have access to the funds held in the account.  
· If the person has provided support/sponsorship for any other visa applications in the past 2 years? If YES please provide details.’
· a contact telephone number in Australia for your Australian contact (if not already provided in application).
Original documents in languages other than English should be accompanied by an English translation.
Par sitnica. Sve gledam, ne traže me uzorak pupčane vrpce niti da pišam niz vjetar.
Dobro je. Jer nekako nije bilo vjetrovito tih dana.

No, zapravo nije tako strašno kao što izgleda.
Osim djela kada poslodavcu moraš objasniti kako misliš godišnji provest u Australiji. Turistički jelte.


Stoga da bi vama bilo lakše, evo moje papirologije koju sam priložio za (odobrenu) turističku vizu:

Pismo poslodavca (Company cover letter).
Potrebno je navesti trajanje zaposlenja, radno mjesto, izjavu o odobrenom i plaćenom godišnjem odmoru, te datum povratka na posao.























Pismo namjere (Declaration letter):
Opisati popis aktivnosti. Koliko teško može bit?

  

Stanje bankovnog računa (Bank statement). 
Na žalost, ne postoji informacija koliko točno novaca morate imati na raspolaganju da bi vam odobrili turističku vizu. 

Kada sam pred koji mjesec nazvao ambasadu i pitao "koliko", čovjek mi je u potpunosti smireno odgovorio "dovoljno". I nije htio definirati to "dovoljno". 
Pravi zajebant.

Koliko je to dovoljno? 
Neslužbeno,  cca 100$AUD po danu+novac za povratnu avionsku kartu. Za 3 tjedna u Australiji to je cca 20 000kn, što morate potvrditi bankovnim izvatkom.

Inače, ovo bi trebalo biti na engleskom jeziku. 
Ali s obzirom na zbunjenost u poslovnici Zabe, bio sam sretan da izađem van sa ikakvih papirom, pa makar i na turskom.


I to bi zapravo trebalo biti sve, ukoliko imate biometrijsku putovnicu. U slučaju da je nemate, potrebno će biti napraviti i scan putovnice.

Igrom slučaja,  imam nešto rodbine u Australiji, te sam ih dodatno zagnjavio za "sponsorship" po pitanju smještaja.

 Pismo rodbine (Sponsorship cover letter)



Stanje bankovnog računa rodbine (Sponsor bank statement)




Nakon predaje papirologije viza je bila odobrena u roku od 3 dana.

S obzirom da nakon zahtjeva za vizom imate 28 dana za predaju svih papira, bilo bi dobro prikupiti većinu papira (pogotovo onih što bi trebali doputovati iz Australije) prije predavanja vize, kako bi izbjegli predavanje papira u zadnji tren.
Poput mene. 

Doduše, ukoliko vam je rodbina/prijatelji informatički pismenija, mogu vam te iste dokumente poskenirati i poslati mailom. Bitno je samo da potpisi budu jasno vidljivi.


U svakom slučaju, tražio sam vizu na 3mj. 
Dobio sam multiple entry vizu na 12mj. 
Divno.


U idućem postu malo ćemo razraditi dolje navedenu stavku iz odobrene turističke vize

NO WORK - 8101

You must not engage in work in Australia. "Work" means an activity that, in Australia, normally attracts remuneration.

25 srpnja, 2012

Zašto? Zašto ne.

Ne, još ne živim u Australiji, za taj dio morati će te se strpiti koji mjesec, ako sve prođe kako treba...

Ali, život nije loš.
Posao imam, solidan sam po sebi, radim ono što želim u laganini ritmu i bez previše stresa. Doduše bez previše stresa nakon što sam našao novi posao i dao otkaz u bivšoj tvrtki.

Plaća sjeda svaki mjesec, dan više-manje, sve je u redu, dapače čak je i ponešto veća od prosječne plaće prosječnog radnika u državnoj upravi.
U svakom slučaju nije loše.

Da. Nije loše trenutno. Barem meni osobno. A oko mene jad i bijeda.
Jadan narod i bijedan mentalitet.

Srećom, postaje bolje otkad je Čačić premijer. Njegova ideja o uštedi na računima za mobilnu telefoniju doista je urodila plodom – uspio sam skupiti volje i para za pokrenuti se i staviti avionsku kartu u džep. Još malo i pravac Australija.
I to turistički. Čisto iz zajebancije.

Skupa neka zajebancija, ali nema mi druge. Mogu predati i pričekati dvije godine rješavanje papira za skilled vizu, ili jednostavno mogu otići tamo, pogledati kako se živi (jedno su priče…drugo je život), pozdraviti ponešto rodbine, obići klokane i koale…
A možda pronaći i sponsorship za radnu dozvolu.

Sumnjivo mi to sve nešto, kažu cijene kao u Hrvatskoj, a minimalna plaća veća od saborske. Doista zvuči kao nekakva zajebancija. Zajebancija koju mi je već potvrdilo puno previše ljudi. Jednostavno mi je apstraktno da postoji svijet u kojem 2/3 natprosječne plaće ne odlazi na elementarne životne troškove poput hrane i goriva za prijevoz, a ostalih 1/3 na gluposti poput računa za mobitel, Internet, čarape, gaće…

I tako, razmišljam si nešto već nekoliko godina… pred nekih dvije čak se pokrenuh malo pa stao, a onda pred koji mjesec ipak čvrsto odlučio -  Odlazim.
Bolje sigurno neće biti, samo drugačije.

Patriotizam? Ljubav prema domovini?
Nit mi je stalo do Čačića, još manje do Sanadara, ponajmanje do Todorića. Što osim toga uopće preostaje? Koja domovina?

Domovina sigurno nije zemlja u kojoj se osjećaš kao beskućnik koji čeka deložaciju iz kartonske kutije – jer nije imao za najam. Kartonske kutije.

Da, nije mi loše. Trenutno. Ali što me čeka sutra? Neki novi Čačić? Tko je slijedeći? Glavaš kao premijer? Todorić možda? Doista se izgubio svaki smisao, hvatam zadnji vlak, nema više smisla čekati.

Pogotovo uz bijedni mentalitet koji borbom za bolji život smatra
„Što se buniš!? Pa i nama je teško! Nije samo tebi!“
Iili recimo...
„Da koji put pogneš glavu, bilo bi ti bolje u životu…“
Da, to je taj mentalitet. Ako meni crkne krava, neka susjedu crknu bar dvije, tri. Četiri. Sve!

Ako ništa drugo, barem više neću morati slušati kako ovako neškolovan, bez fakultetske diplome, kradem posao školovanim ljudima koji su se toliko trudili u životu, dok sam ja, kao jelte, sve dobio na lijepe oči. Drage volje ću osloboditi svoje radno mjesto nekome tko se smatra kompetentnijim od mene (a sigurno ih ima).

Žao će mi biti samo, ukoliko dođe do toga, da tvrtka u toj silnoj masi ne uspije pronaći onaj promil sposobnih među silnim diplomiranim ljudima bez trunke radnog iskustva, osjećaja za prioritete i međuljudske odnose. Šteta samo što i ja nemam tu čuvenu diplomu, jer bi već davnih dana bio sa druge strane bare…

Srećom, postoje zemlje gdje se broji i radno iskustvo, pa možda nekako preživim bez tog komada papira.

Ukoliko netko želi saznati koju informaciju više o tome kako migrirati u Australiju, slobodno budite u toku sa blogom. U zadnjih par godina „čačkanja“ kako otići preko bare, skupio sam ponešto potvrđenih i ne potvrđenih informacija, poneki poslovni kontakt… Rado ću ih podijeliti sa vama, jer znam koliko je teško pronaći razumljive i provjerene informacije.

Kako god bilo, u 9mj letim na godišnji preko bare, tako da već lagano brojim „sitno“ do vrlo vjerojatno prijelomnog trenutka u mom životu.

U međuvremenu, u nedostatku boljeg, objasniti ću kako do turističke vize, koje su razlike u vizama, koje su opcije za radnu dozvolu, kakav je izbor poslova, koliko para je potrebno za ovakvu „zajebanciju“, navesti možda pokoji suvisli izvor informacija…

Wish me luck :)